Vojna Enciklopedija:Deklaracija o zajedničkom jeziku
Deklaracija o zajedničkom jeziku je programatsko-protestni tekst odnosno deklaracija o hipotetskom zajedničkom jeziku koji se govori u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, pripremljena krajem 2016. i početkom 2017. u krugovima lingvistâ, književnikâ i drugih stručnjaka iz sve četiri države, i objavljena 30. marta 2017. s potpisom više od 200 istaknutih bosanskohercegovačkih, hrvatskih, srpskih i crnogorskih intelektualaca.[1] Na tragu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967,[2][3] čija je 50. godišnjica obilježena sredinom istog mjeseca, i pred zahtjevima novog doba i pojava koje je ono donijelo, Deklaracija o zajedničkom jeziku ukazuje na važne teme vezane za međusobno razumljive jezike jezike bošnjački, hrvatski, srpski i crnogorski.[4]
Sadržaj Deklaracije
U Deklaraciji se konstatuje da Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Crnogorci govore zajedničkim policentričnim standardnim jezikom.[5] Takođe je rečeno i da je jezička politika naglašavanja razlika u jezičkim varijantama dovela do niza negativnih pojava u kojima se jezičko izražavanje nameće kao kriterijum nacionalne etničke pripadnosti i sredstvo iskazivanja političke lojalnosti. Potpisnici Deklaracije navode da se jezik i narod ne moraju podudarati, da svaki nacionalni kolektiv može svoju varijantu samostalno normirati i da su one međusobno ravnopravne.[6] Pozivaju na prestanak etnokratijom uzrokovanih razdvajanja djece po nacionalnoj osnovi u školama u ime toga što navodno govore drugim jezikom,[4] te se zalažu za slobodu jezičkog izražavanja svakog pojedinca.[7]
Regionalni projekat Jezici i nacionalizmi
Deklaraciji je prethodio regionalni projekat Jezici i nacionalizmi, u okviru kojeg su se tokom 2016. odvijale konferencije u četiri države, čime je na terenu dobijen uvid u aktuelno stanje i probleme.[8] Projekat je inspiraciju imao u knjizi Jezik i nacionalizam,[9] a organizovala su ga četiri nevladina udruženja iz svake od uključenih zemalja: P.E.N. Centar u BiH iz Sarajeva, udruga Kurs iz Splita, KROKODIL iz Beograda te Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice.[10] Organizovana interdisciplinarno, serija ekspertskih konferencija održanih u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu odvijala se tako da su uz lingviste učestvovali i književnici, novinari, antropolozi i dr.[11][12] Velik značaj dat je i uključivanju brojne publike.[13][14] Naslovi debatnih krugova u okviru konferencijâ dati su u tabeli ispod.
| Mjesto | Naziv debatnog kruga | Datum |
|---|---|---|
| Podgorica | Govori li svaki narod u Crnoj Gori drugim jezikom? | 21. 4. 2016. |
| Kakav je smisao povećavanja jezičkih razlika? | 22. 4. 2016. | |
| Split | Prijeti li anarhija ako ne propisujemo kako govoriti? | 19. 5. 2016. |
| Što ako Hrvati i Srbi imaju zajednički jezik? | 20. 5. 2016. | |
| Beograd | Ko kome krade jezik? | 5. 10. 2016. |
| Ideologija ispravnog jezika | 6. 10. 2016. | |
| Sarajevo | Političke manipulacije temom jezika | 23. 11. 2016. |
| Lektori kao utjerivači nacionalnosti | 24. 11. 2016. |
Sastavljanje teksta Deklaracije
U sastavljanju teksta Deklaracije učestvovalo je preko 30 stručnjaka raznih profila i nacionalnosti iz sve četiri države, a proces pisanja je trajao više mjeseci.[15] Inicijativa se pojavila neposredno nakon posljednje konferencije u Sarajevu, kada je grupa mladih ljudi u tom gradu[16] — koji su obrazovanje prošli kroz tzv. dvije škole pod jednim krovom[17] — došla na ideju da sastavi tekst kojim bi potaknula na promjenu jezičke politike u sve četiri zemlje, a naslovili su ga Deklaracija o zajedničkom jeziku.[18] Poslije nekoliko još razrađenijih verzija prepustili su dalju doradu profesionalnim lingvistima, tako da je sljedećih mjeseci Deklaracija dorađivana u Zagrebu pa se zato može zvati i novom Zagrebačkom deklaracijom.[15] Odlučeno je da izrada Deklaracije bude nastavak projekta Jezici i nacionalizmi. Posljednju verziju u 2016. potpisalo je na individualno upućen poziv 40 istaknutih intelektualaca, velikim dijelom iz Hrvatske. Neočekivano brojan odaziv kao i nekoliko prijedloga u kojem smjeru fokusirati tekst naveli su na zaključak da u društvu postoji velika potreba za ovakvom deklaracijom. Nastavljen je rad formiranjem odbora stručnjaka različitih nacionalnosti iz sve četiri zemlje, koji su 16. i 17. januara 2017. u Zagrebu radili na konačnoj verziji Deklaracije.[18] Nakon sastanka tekst je upućen i na recenziju dvadesetak konsultanata, čiji su neki prijedlozi zatim ugrađeni u završnu formu teksta. Deklaracija o zajedničkom jeziku s više od 200 potpisa istaknutih intelektualaca iz Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije istovremeno je predstavljena javnosti 30. marta 2017. u Zagrebu, Podgorici, Beogradu i u Sarajevu, gdje je upriličena i konferencija za medije i dva debatna kruga za javnost s naslovima Šta je zajednički jezik? i Jezik i budućnost. Zatim je Deklaracija ponuđena za dalje potpisivanje svim zainteresovanim osobama.[19]
Tekst
Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo
DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKUNa pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.
Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.
Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.
Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.
Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da
- činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
- svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;
- sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
- policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
- činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
- između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;
- standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na
- ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
- zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
- prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti;
- izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;
- slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;
- jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
- slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe;
- i, konačno, slobodu miješanja, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.[20]
U Zagrebu, Podgorici, Beogradu i Sarajevu, 30. 3. 2017.
Kritike
Kritike pojedinih političkih krugova su negativne, tako da Hrvatska akademija nauka i umjetnosti — u izjavi njenog predsjednika Zvonka Kusića — povodom Deklaracije kaže da su:
... apsurdne, uzaludne i besmislene svake inicijative koje bi dovodile u pitanje pravo hrvatskog naroda na svoj vlastiti jezik s njegovim nacionalnim imenom...[21]
Hrvatska ministarka kulture Nina Obuljan Koržinek, Deklaraciju je nazvala političkom inicijativom,[22] dok je nekoliko portala objavilo komentare niskog kulturnog stila.
Potpisnici
Deklaraciju je potpisalo 228 intelektualaca, novinara, glumaca, književnika, režisera i istoričara,[23] te preko 8.500 ljudi sveukupno (oktobar 2017).[23] Neki od prvih 200 potpisnika Deklaracije su:[19]
- Ivana Bodrožić
- Boris Buden
- Mirjana Karanović
- Rajko Grlić
- Željko Komšić
- Bora Ćosić
- Snježana Banović
- Svetislav Basara
- Filip David
- Vladimir Arsenijević
- Janko Baljak
- Štefica Galić
- Ivan Čolović
- Snježana Kordić
- Dubravka Ugrešić
- Ante Tomić
- Boris Dežulović
- Dragan Markovina
- Enver Kazaz
- Svetlana Lukić
- Viktor Ivančić
- Nihad Hasanović
- Teofil Pančić
- Srđan Srdić
- Josip Mlakić
- Borka Pavićević
- Ranko Bugarski
- Daša Drndić
- Rade Šerbedžija
- Svenka Savić
- Biljana Srbljanović
- Predrag Lucić
- Dubravka Stojanović
- Slobodan Šnajder
- Nenad Veličković
- Borka Rudić
- Dritan Abazović
- Dragan Velikić
- Jasmila Žbanić
Takođe pogledajte
Reference
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Bodrožić, Ivana (30. 3. 2017). Govor na predstavljanju Deklaracije u Sarajevu. Večernji list. Zagreb. Корисна информација се налази на: 1:40. ISSN 0350-5006. Архивирано из оригинала на датум 20. 3. 2017. Приступљено 4. 4. 2017. »... znači da je riječ o jednoj lingvističkoj osnovici koja je spomenuta u deklaraciji donesenoj prije pedeset godina – ustvrdila je Bodrožić.«
- ↑ 4,0 4,1 Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ 15,0 15,1 Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ Glušica, Rajka (30. 3. 2017). Glušica: Ako se dobro razumijemo – govorimo jednim jezikom. emisija Novi dan. N1. Корисна информација се налази на: 1:50. Приступљено 1. 4. 2017. »Cilj tih konferencija nije bio deklaracija, već se to desilo spontano na konferenciji u Sarajevu kada je predložila grupa mladih ljudi.«
- ↑ Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ 18,0 18,1 Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ 19,0 19,1 Lua грешка in Модул:Citation/CS1-lat at line 723: Mapa argumenata nije definisana za ovu varijablu.
- ↑ „Deklaracija o zajedničkom jeziku”. jezicinacionalizmi.com.
- ↑ „HAZU komentirao Deklaraciju o zajedničkom jeziku”. index.hr.
- ↑ „Ministrica Obuljen Koržinek: Deklaracija o zajedničkom jeziku politička je inicijativa”. vecernjilist.hr.
- ↑ 23,0 23,1 „Lista potpisnika”. jezicinacionalizmi.com. Pristupljeno 12. 10. 2017.
